Smokvica – Zavodljivo, ali ne i očaravajuće
Kulinarska scena u Beogradu s početka proleća obično cveta, kako i nalaže april. Jelovnici se menjaju, unapređuju već postojeći, skoro da procvetaju, baš kao i bašte. Mada, neki ostanu i u fazi “ozelenjavanja” pa nikako da zablistaju. Kao veliki ljubitelj povrća, obožavam proleće u svim oblicima, kako na tanjiru, tako i da uživam u šarenim prolećnim baštama, mirisu jorgovana, ukusu prvih jagoda…
Svakako jedna od najlepših bašti, već godinama popularna među Beograđanima, jeste Smokvica. Mirna, skrivena, ušuškana u vračarske ulice, odaje je samo glasan žamor. Ovde upoznajete onaj urbani šarm Beograda. Ako poželite da u mislima začas odete do Provanse, znate gde ćete da svratite, ali samo na kafu ili limunanu, eventualno brzinski doručak, koji je lep za slikanje. To su ona mesta koja vas zavedu kao neki opasno dobar frajer, pomute pamet, pa zažmurite na sitne nedostatke, a onda vas razočaraju, ali tu ljubav nikako da prekinete.
Mene i dalje zavodi i ne odustajem od uživanja u njihovoj predivnoj bašti i prijatnoj atmosferi uprkos ne baš udobnim stolicama, uslugom koja nije na zavidnom nivou i hranom koja ne zadovoljava sasvim moj ukus. Ali i dalje volim da popijem limunanu, prelistam novine i uživam u proleću, jer ovo mesto je stvoreno za to. Iako sam nekoliko puta svraćala na doručak, koji je zaista bio pristojan, ali ne za salve oduševljenja, odlučila sam se da, uz popodnevnu kafu, probam i neku konkretniju hranu. Ispostavilo se – hipsterski ručak, lep za instagram, zavodljiv na prvi pogled, a ukus razočaranje.
Moj izbor je bila pizza sa pršutom i rukolom, Prosciutto e Rucola (RSD 790), prava prolećna. Ova kombinacija sastojaka daje jednu lepu dimenziju pizzama, kada je testo odgovarajuće. Međutim, prvo što mi se nije dopalo, jeste što je pizza poslužena na papiru za pečenje, koji uzgred malo i pojedete, zalepljenog za isečene parčiće. Lepo na oko, ali ne i praktično za jelo. Testo bez punoće, prepečeno, bezukusna kora. Kada je sinergija sastojaka prava, ova pizza vam pruža savršeno izbalansiran ukus, slane pršute, malo gorke rukole i slatkog paradajza, ovako ostajem uskraćena za uživanje u sastojcima. Kečap, kao što se vidi na fotografiji služe u boci, to moram da priznam nisam dugo videla, izgleda rogobatno i ne uklapa mi se u ovakav tip lokala. To je ipak nešto što sam mogla da očekujem u nekim lokalima brze hrane, ali ne i ovde.
Moje prijateljice su se odlučile za piletinu: libansku (RSD 850) i aromatičnu (RSD 870), ukusom za nijansu bolje od pizze, ali i dalje nezadovoljavajuće. Od aromatične piletine, smo očekivale eksploziju ukusa i začina, a dobile tek lepo ukrašen komad mesa. U opisu jela stoji da je piletina sa zapečenim njokama, a ove su bile samo kuvane i, rekla bih, prethodno zamrznute i pomalo mljackave.
Libanska piletina, je poslužena kao grilovane pileće grudi, uz kus-kus i humus. U meniju piše da se služi uz tabule (libanska salata) i sirup od nara, ali očigledno su tabule zamenili kus-kusom. Meso je lepo zapečeno, humus nije nikakav spektakl – bez lažne skromnosti lepši sama pravim. Celom jelu nešto fali: da li začini ili možda tabule koji je i naveden u meniju, ali ostali smo uskraćeni za doživljaj pravog libanskog ukusa. Uprkos svemu, ovo jelo od svih ponuđenih je bilo najukusnije.
Bio je to pravi hipsterski ručak. Neudobne stolice, stolovi koji nisu namenjeni za obedovanje i hrana koja je simpatična samo na oko. Lepa atmosfera, zelena bašta, bajkovit stil i usluga loša. Smokvicu i dalje volim zbog predivne bašte, ali ovo je ipak mesto samo za kafu, jer za restoran moraju još mnogo da porastu. Suština kuvanja je, kako ja uvek volim da naglasim, da učinite ljude srećnim. A ako čitate ove redove svakako imate hedonističkog poriva, koji ovde možete da nahranite samo u zelenilu i lepom izgledu bašte!


Vanja Vidaković
Zaljubljenik u hranu i lepu reč. Voli da kaže da najbolji zalogaji često proističu iz kombinacije jednostavnosti i bezgranične ljubavi.
Ocene
-
Hrana:
-
Ambijent:
-
Usluga:
-
Higijena:
-
Odnos cena-kvalitet:
-
Prosečna ocena:6.2
6 коментара
Prestala sam da idem u Smokvicu na Vracaru onda kada me ni posle 20 minuta niko nije usluzio (jedine sedele unutra zbog pune baste, dakle nismo mogle proci nezapazeno). Usluga – ocena 0.
But they have one of the best breakfasts ever)))
ODUSEVLJENA SAM VASOM STRANICOM I SVAKODNEVNO VAS PRATIM PREKO VIBERA. UPRAVO SAM PROCITALA TEXT O RESTORANU SMOKVICA I POZELA SAM U TOM AMBIJENTU I JA DA POPIJEM KAFU I LIMUNADU. DA LI BI BILI LJUBAZNI DA MI KAZETE ADRESU? POZZ NINA
Draga Nina,
Hvala što nas redovno pratiš I čitaš.
Smokvica iz teksta, s obzirom da ih ima nekoliko, nalazi se na adresi Molerova 33.
Uživaj I javi nam utiske.
Slazem se vecinom sto se tice Smokvice. Basta je predivna, i zaista pruza mali beg iz betonskog centra grada nama koji nemamo sopstvenu bastu, limunana i detoks caj uvek divni, hrana kako kada. Posle nekoliko odlazaka, dorucak nam je ostao jedina opcija sto se Smokvice tice, jer je ipak nekako najlepse pojesti ga u toj basti i relativno je ukusan. Sto se pice tice u potpunosti se slazem zaista, prezilava je i ne previse ukusna. Aromaticna piletina im je bolja u Kralja Petra i to poprilicno, ako neko zeli ipak da proba.
Smokvica je mesto za gradske hipstere koji bi radije da budu viđeni nego da uživaju u kvalitetnoj hrani i usluzi jer ništa od toga ovo mesto ni ne nudi – hrana izuzetno loša, usluga spora, konobari neljubazni, stolovi i stolice užasno prljavi, sve u svemu izvikano i precenjeno mesto koje ne zaslužuje status koji ima.