Posvećeno Taboru
Svaka moja najličnija priča sigurno u sebi ima barem malo Tabora. I ne plašim se da mi ljudi neće verovati na objektivnosti, jer posle 10 godina rada u ovom restoranu samo 6 ljudi znaju Tabor bolje od mene. Ali nažalost, od ovog marta, jedna od tih osoba nije više među nama, zato Džoni, ova čaša vina je za tebe, nedostaješ mi.
Dugo sam se pitao, kako napisati ovaj tekst, da li opisati prvu zajedničku večeru koju je ekipa Ukus Beograda imala u ovom restoranu ili napraviti uopštenu recenziju. Ovaj put sam se odlučio da sa vama podelim ono što ja najviše volim i poneku manu. A mana nema puno, ja znam samo dve i obe su vezane za vikend i večernji izlazak.
Prva je da je nekada prevelika gužva pa dobijete malo manji sto, ali kada znate da su za stolom pored vas neke od najlepših žena Beograda onda to i nije tako veliki problem. Znam dosta primera kada je ta blizina stola dovela do nekih velikih ljubavi. Takođe, često su gosti neki od najboljih pevača koji dolaze u Tabor da ponekad otpevaju nešto za svoju dušu, pa vam ta blizina stola omogućuje besplatan privatni koncert.
Druga mana je takođe posledica gužve koja utiče na mogućnost da hranu čekate malo duže, ali kada probate neki od sledećih specijaliteta shvatićete da i to čekanje nije problem:
– Tatar biftek (RSD 1600) za koji su čak i moje koleginice, inače jako zahtevna kulinarska publika rekle da je jedan od najboljih u gradu
– Boemsko predjelo (RSD 1650) koje čine livanjski pršut i sir, peperonchino, komadi svežeg parmezana, domaća pašteta od junetine, čvarci od mangulice i pikantni džem od jagoda. Ova dva predjela se najčešće služe zajedno na dasci i to je najpopularnije jelo vikendom.
Od specijalitet kuće moram da vam izdvojim još:
– Vešalicu Tabor (RSD 1150) – bela vešalica punjena šunkom, pečurkama i kačkavaljem, zapečena u zemljanoj posudi sa pomfritom i kajmakom. Ovo je jelo u kom sam, zapravo, najčešće i uživao.
– Biftek na vrelom vulkanskom kamenu (RSD 1900) je moje omiljeno jelo, a i jelo popularno kod ljudi koji vole sami da peku biftek i tako sami odrede njegovu ”krvavost”. A i svi volimo da glumimo kuvara po restoranima zar ne?
Vreme je da vam otkrijem i deserte. Zbog krempite (RSD 300) sam se zaljubio u Tabor, a zbog vrućih čokoladnih poljubaca, tj. pohovane čokolade sa džemom od pomorandže (RSD 250) sam mu ostao veran.
Vinska karta u restoranu je spoj najboljih domaćih vinarija i popularnih stranih. Ali, evo insajderskog saveta – nemojte se prevariti pa ih naručivati na čašu, u ovom restoranu je za to najbolji izbor vino kuće.
Momo Kapor je o Taboru jednom prilikom napisao “Tabor je postao jedna vrsta hrama ili gastronomskog muzeja, gde je moguće strancu, u toku jedne noći predstaviti skraćenu istoriju nacionalne kuhinje”. Takođe, mogu se složiti sa legendarnim piscem i slikarom da je Tabor “azil za druženje, gde uvek ima muzike, darovitih ljudi i lepih žena”.
Nisam baš Momo Kapor, on je svoju ljubav prema Taboru umeo lepše da opiše, jedino znam da ni on Tabor nije voleo više od mene.
Za kraj da citiram mog dragog gazda Jocu Mrđenovića “Kao što čovek ima svog berberina i svoj fudbalski klub, tako treba da ima i svoju kafanu”.
Moja je Tabor.
Da li ti imaš svoju kafanu?


Nikola Radović
Gastronomsko sveznanje i leptir mašna. Hedonizam je rezultat znanja, poznavanje vina mu je stavka u biografiji, a poznavanje Beograda kao ponos i odgovornost.
Ocene
-
Hrana:
-
Ambijent:
-
Usluga:
-
Higijena:
-
Odnos cena-kvalitet:
-
Prosečna ocena:9.0
1 коментар
Davno beše…bila sam prisutna kada je gospodin Jovan to izjavio, da li zbog Jocine mudrosti, moje mladosti ili ko zna čega, prisvojila sam Tabor kao moju ličnu kafanu, kako i ne bih – Tabor mi je duga kuća. Provedoh tu najlepše i najznačajnije trenutke moga života.
Hvala svima iz ove kafane od momka na parkingu, garderobi, šankerima, konobarima, kuvaricama, muzici, gazdama …onima koji su tu i na žalost onima koji više nisu tu, ali su sa nama.
Snežana Stojković