Tata Mata konoba – Kad Dalmatinac skine okove sa srca
Hladna beogradska zima traži Sunce, te odlučih da napravim balans i da mi hrana zaleči nostalgiju za letom. U pozadini mi svira Oliver, osetim morski miris u nozdrvama i brzo se nađoh u Dalmatinskoj ulici. Logičan sled – idemo kod Dalmatinca na ručak, tačnije u konobu Tata Mata. Kažu mi da su Dalmatinci oholi i da im je teško pokrenuti onu romantičnu stranu srca, ali da i te kako umeju da ga osvoje. Pa hajde da testiramo!
Prvo će vam privući pažnju impozantna kuća u kojoj se restoran nalazi na broju 98. Kako sam zakoračila na stepenice čini mi se da sam osetila neku magiju: predivno dvorište, svetiljke, plave škure, a unutra prostor koji miriše na more – očekujem samo zvuk talasa. Naknadno sam saznala da je ova kuća pripadala čuvenom glumcu, reditelju i profesoru Akademije dramskih umetnosti, Mati Miloševiću. Vlasnici su želeli da sačuvaju uspomenu na njega i kroz naziv restorana. Smeštamo se udobno uživajući u laganoj muzici i naravno započinjemo putovanje čašom belog vina i ribljom čorbom (RSD 350). Nemam naviku pripreme riblje čorbe kod kuće, ali volim da je jedem kada odem u riblje restorane, pogotovo za vreme posta. Pikantna i ukusna čorba za mene predstavlja majstorsko delo, pa iako zvuči jednostavno za pripremiti, savršen ukus je teško dostići. I ovo je bio sjajan početak jednog lepog morskog ručka. Mogu slobodno reći jedna od lepših ribljih čorbi koje sam probala. Moram da napomenem da se u riblju čorbu nikada ne stavlja testo, kako se može sresti u nekim restoranima.
Kuda god vam pogled segne imaćete osećaj da ste na Mediteranu: šank u obliku nasukane barke, tematski dekorativni motivi, ali sve dozirano i elegantno. Nastavljamo uz brodet (RSD 1180) i pljukance sa plodovima mora (RSD 750). Brodet me podseća na Dalmaciju, pripreman od nekoliko vrsta ribe, poslužen uz kockice palente, pikantan i ukusan. Kažu da ga pripremaju na tradicionalan dalmatinski način u sosu od paradajza i penušavog vina sa začinskim biljem. Ako volite pikantna jela, ovo je izbor za vas.
Negde sam svojevremeno čitala da je brodet (ili brudet/brujet kako ga još nazivaju) bilo jelo ribara, koje se pravilo od ostataka ribe. No, godinama se ovo jelo usavršavalo i postalo pravi specijalitet.
I znate kako kažu, ne valja u kafanu ići bez predznanja i pripreme – zahvaljujući mojoj ljubavi prema Istri, nedavno sam prvi put čula za pljukance. Najpoznatija istarska testenina, koja mene podseća na gliste, pravi se trljanjem među dlanovima, što ih čini malo tvrđim od obične testenine. Domaća testenina se pravi u restoranskoj kuhinji, a plodovi mora stižu dva puta nedeljno. Šef kuhinje je Splićanin, samim tim sve podseća na autentične gušte Jadrana.
Dalmatinac polako skida okove, ako se vratimo još neki put uspeo je u potpunosti. Za sada ćemo reći da je usluga na zavidnom nivou, ambijent očaravajući, a hrana na dobrom putu ka osvajanju naših srca. Dalmatinske delicije na beogradskom stolu su bile sjajne. Nismo probali slatkiše zbog posta koji je u toku, ali smo na našem Viber Public Chatu od druga Mihajla, dobili informaciju da su prošli test.


Vanja Vidaković
Zaljubljenik u hranu i lepu reč. Voli da kaže da najbolji zalogaji često proističu iz kombinacije jednostavnosti i bezgranične ljubavi.
Ocene
-
Hrana:
-
Ambijent:
-
Usluga:
-
Higijena:
-
Odnos cena-kvalitet:
-
Prosečna ocena:9.0
2 коментара
Hrana dobro izgleda,ambijent pogotovo.Plukanci su u Vojvodini mozda valjusci ili sufnudle,nemacki.
Pre nesto vise od mesec dana, povucena Vasom recenzijom, odlucila sam da sa prijateljima posetim ovaj restoran. Nazalost, mi nismo imali lepo iskustvo. Ne sumnjam da je, u vreme kada ste Vi bili, hrana bila dobra… Ali ono sto smo mi probali, a bilo je bar 4 jela, nije nikako moglo dobiti ni prelaznu ocenu. Na sve to nam se dogodilo da nas sluzi vrlo neprofesionalan konobar.
Razocaravajuce….