Bombondžijska radnja Bosiljčić – Sladak ukus beogradske prošlosti

Collage4

Dan u  čarobnoj fabrici slatkiša je san svakog deteta, ali i nekih odraslih. Ratluk, bombone, lizalice, šarenilo i miris sveže prženog šećera u vazduhu opisuju bombondžinicu Bosiljčić u Savamali. Iako je ta “fabrika” površine samo 25 m², u njoj nastaju neke od najlepših i najukusnijih poslastica, a kako i sami vlasnici kažu njena čar je upravo u toj ručnoj i maloj proizvodnji koja svakom slatkišu daje poseban ukus.

Činjenica je da zanatske radnje godinama unazad umiru zbog nemogućnosti borbe sa masovnom industrijskom proizvodnjom. Tako smo odlučili da vam na ovim stranama predstavimo neke od starih zanata koji opstaju uprkos industrijalizaciji. Pred vama je slatka priča o čuvenim beogradskim bombondžijama, porodici Bosiljčić.

Collage2

Stare mašine i stara pravila

Braća Bosiljčić godinama ulepšavaju i zaslađuju prvu jutarnju kafu mnogim beograđanima i njihovim gostima. Priča počinje još davne 1936., kada je Branislav Bosiljčić otvorio radnju, koja je u prvim godinama bila u Ustaničkoj ulici, zatim u Obrenovcu, da bi se kasnije preselio u Savamalu gde se i dan danas nalazi. Treća generacija Bosiljčića, nastavila je dedinim stopama, Branislav i Živorad kažu da ih je deda postepeno uvodio u posao, a zadržao ih slatkim i šarenim bombonama, iako su se obojica školovali i završili ekonomiju i hemiju. Upečatljivog izgleda u ulici Gavrila Principa br.14, radnja privlači brojne turiste i slučajne prolaznike.

Collage

Starinsko pakovanje je i dalje tu, ali i moderno ima svoje ljubitelje

Svojevremeno je u Beogradu postojalo preko 120 zanatlija, koji su prodavali bombone i ratluke, ali do danas su opstali samo Bosiljčići. Neki nisu imali naslednike, neki nisu mogli da se izbore sa industrijskom proizvodnjom, dok neki nisu uspeli da opstanu u teškim vremenima. Kada su Bane i Žika, preuzeli posao, postojale su još dve ovakve radnje, jedna je bila na Crvenom Krstu (na mestu gde je današnji kafe Skver) bombondžije Blagoja, a druga je bila na Dorćolu vlasnika majstor Danila. Branislav kaže da se on i brat svojski trude da svoj “slatki zanat” sačuvaju od zaborava, pa im nije teško ni da ugoste ceo autobus učenika iz unutrašnjosti i da ih uvedu u svoju malu radionicu, što je u poslednje vreme čest slučaj, jer njihovu radnju doživljavaju i kao svojevrstan muzej.

3

Cela ulica miriše na šećer, osećaju se toplina i mir oko bombondžijske radnje, jer sve rade sa velikom ljubavlju i uživanjem. Ratluk prave svakodnevno, to je ujedno i najprodavaniji slatkiš u radnji, uvek je svež i mek, prosto se topi u ustima. Bane naglašava, da je njihova receptura drugačija od pravog turskog ratluka, koji je tvrđi, te se može pojesti do 3 kockice, a kako mi volimo i možemo da pojedemo više, oni su smanjili nivo šećera, pa vam neće biti ništa i ako pojedete celu kutiju. Njihov deda je svojevremeno imao samo 3 vrste ratluka, a Bosiljčići danas proizvode čak 18, ističući da je tradicionalna ruža još uvek apsoluno najprodavanija, ali tu su i moderni ukusi; menta, pistaći, ananas, šljiva, orah…

Collage3

Duh “starih, dobrih vremena” odiše ovom radnjom, pa zato ništa nisu menjali od recepture, enterijera i pakovanja, jer to je zapravo ono što njihove mušterije i vole. Ćiriličan natpis na samoj radnji, kao i stara zanatska pravila istaknuta na zidu govore da ovde vladaju danas zaboravljene vrednosti. U šali pričaju kako mušterije i ne žele modernizaciju- uvođenje novog pakovanja je, kako kažu, izazvalo različite komentare, pa su odlučili da ostave u upotrebi i ono staro, na koje smo navikli. Čak i mašine datiraju još iz vremena Prvog svetskog rata, i dalje radeći savršeno, a Bosiljčići kažu da sustarije čak i od onih koje se nalaze u Etnografskom muzeju. Bane ističe da je njihov otac, inače mašinac po struci, samo modernizovao neke mašine za dedu, kako bi uštedeli vreme i olakšali posao.

Zato pohitajte kod bombondžija po svilene bombone, mlečne karamele, lizalice ili ratluk, zasladite sebi dan i vratite se malo u prošlost, a na taj način ćete pomoći da se održe stari zanati!

Share Button

Vanja Vidaković

Zaljubljenik u hranu i lepu reč. Voli da kaže da najbolji zalogaji često proističu iz kombinacije jednostavnosti i bezgranične ljubavi.

1 коментар

  • zdravko.ostojic@prijedorgrad.org' Zdravko says:

    Gledao sam skoro na tv i bilo mi je jako toplo oko srca kada sam vido kako braća sa ljubavlju pričaju o svom poslu i naravno dedi i njegovoj radnji sa bombonima i naravno s ratlucima.
    Pitanje, kako je moguće kupiti kada sam Beograda, jer živim u Prijedoru. Hvala

Оставите одговор

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *