Manufaktura – Autentična hrana balkanskih kuhinja

Da li ste pristalice večernjih izlazaka u restoranima? Muzika, buka i kasna večera sa prijateljicama. Ne treba nam neki veliki povod kako bismo podigle čaše i nazdravile – novim pobedama, ljubavima ili poslovima. U Srbiji se najčešće nazdravlja uz rakiju nastalu u domaćim manufakturama! A kako volimo i rakiju i hranu, ekipa žena iz Ukusa  zaputila se u novo mesto u gradu, simpatičnog naziva Manufaktura.

Menu Manufaktura

Menu Manufaktura

Specijaliteti koji se pripremaju u ovom restoranu, su od namirnica malih proizvođača iz naše zemlje i susedstva. Kako sami kažu, mesto je zbirka ukusa, pažljivo odabranih i sakupljenih, koje možete probati u samom restoranu ili poneti sa sobom.

Ideja restorana je da se na jednom mestu ponudi sve najbolje iz balkanskih kuhinja. Sam koncept je smišljen kao naručivanje više različitih jela, jer su porcije manje, uz cene koje su vrlo pristupačne za ovdašnje restorane. Tapas bar na srpski način, ja bih rekla. Postoji dosta oprečnih mišljenja, što se tiče malih porcija koje služe – nama se dopalo, a i porcije su nam bile sasvim zadovoljavajuće. No, logično je ako u jelovniku vidite obrok koji košta 300 dinara, da vam samo jedna porcija neće biti dovoljna.

Manufaktura enterijer

Manufaktura enterijer

Što se tiče enterijera, dizajniran je tako da se osećate kao da ste u starim prodavnicama hrane. Konobari koji nose stilizovane radničke mantile vas na zanimljiv i rustičan način vraćaju u industrijski period. Odlučile smo da probamo potpuno različite specijalitete. Jelena se odlučila za ćevape, Aleksandra za lignje, dok je Vanja ostala verna piletini. Konobar je zaista bio ljubazan i pomogao nam da se odlučimo pri izboru, ali je usluga malo spora. Restoran je bio prepun, bez ijednog slobodnog stola u četvrtak uveče, a čini nam se da je osnovni razlog za sporu uslugu to što je meni zaista obiman, pa je gostima potrebno dosta vremena za odluku, uz mnogo više konsultacija sa konobarima nego obično. Čak i pred odlazak  gotovo da nismo mogle da ulovimo svog konobara.

Manufaktura fruškogorska selekcija i grčke masline

Manufaktura fruškogorska selekcija i grčke masline

Jelena – Sam natpis “novopazarski ćevapi” (RSD 390) mi je pokrenuo Pavlovljeve reflekse. Nisam ih jela godinama ali sam ukus memorisala digitalno precizno. Pre toga sam odlučila da razgalim čulo ukusa selekcijom fruškogorskih mladih kozjih sireva (RSD 260). Jedan potpuno nežan i mek, jedan blago zreliji, uz crne grčke masline (RSD 240) i domaću lepinju. Slanoooo, ali sveže. Ćevapi su, nakon čekanja malčice dužeg od idealnog stigli u porciji od pet komada i meni su bili taman, posebno uz predjelo i ceđeni grejp (RSD 330). Tražila sam kao dodatak malo senfa i dobila ga, ukusno serviranog u mini činijici. Ćevapi se služe sa domaćim čipsom od krompira, kojeg, potpuno zanesena mekanošću i ukusom mesa, nisam ni okusila. Kombinacija mesa i mladog kozjeg sira je bila idealna. Čista desetka.

Novopazarski ćevapi Manufaktura

Novopazarski ćevapi Manufaktura

Kada sam bila na granici da se rastopim od zadovoljstva, poručila sam i baklavu (RSD 240). Možda ne znate, ali moja životna filozofija je: koliko god i šta god pojela za večeru ili ručak, ako ne pojedem nešto slatko kad završim, kao da i nisam jela. Doslovno kao da imam dva odvojena stomaka za slatko i slano.

E pa taj slatki stomak je doživeo jedno od težih razočaranja u životu. Bez imalo preterivanja – najgora baklava koju sam ikada probala. Duhovi mojih bosanskih predaka su sedeli na uglu tacnice sa trouglićima od kora u kojima su bili tragovi oraha i suvog grožđa i tiho plakali, jedan totalni dert. Bledo, bezukusno, mekano i vlažno. Kao da kuvar poslastičar na samo 200-tinak metara odatle nije mogao da proba savršenu tursku baklavu i izalhemiše svoju verziju.

Manufaktura baklava

Manufaktura baklava

Ako mene pitate, potpuna perfekcija u slanoj ponudi, slatku sam poništila već kod kuće. Odličan izbor kada vam dolaze stranci ili gastarbajteri u posetu – muzika je fantastična i neprekidna, neka fuzija džeza, starogradske i mediteranske, ambijent do detalja simpatičan, a nimalo slatkast, i hrana baš “domaća”. Uprkos baklavi, moja preporuka.

Aleksandra – Kako je ceo koncept Manufakture veoma ˝srpski˝ prijatno me iznenadio odeljak menija sa morskim specijalitetima. Na savet konobara odlučila sam se za klasik – lignje na žaru (620 RSD) da proslavim miris leta u vazduhu. U porciji sam dobila 5 lignji srednje veličine i dalmatinsko varivo. Uz predjelo ova porcija mi je bila taman dovoljne veličine, a ukus je bio zaista odličan, bez zamerki. Treba napomenuti da se u Manufakturi kuver ne plaća, a da su vam poslužene vrele lepinje i ukusan sirni namaz sa začinskim biljem. Za to aplaudiramo.

Lignje na žaru Manufaktura

Lignje na žaru Manufaktura

Vanja – Dimljena piletina na žaru (RSD 540), bila je izvrsna, savršeno ukusna i pikantna, ovo bi svakako trebalo da se nađe na vašem meniju. Piletina je meso koje zaista volim, možda nekome dosadno i obično, ali uz dodatke nekih neobičnih soseva ili blago dimljena kao ova, može biti i te kako neobičnog ukusa. Dok smo čekale glavno jelo, odlučila sam se za porciju sjeničkih sireva (RSD 280). Ovaj sir je specifičan po svojoj izrazito beloj boji, a proizvodi se od sirovog ovčijeg mleka. Moj izbor uz ovu hranu je bila rakija Monogram  iz Modriče, jedna potpuno drugačija dimenzija užitka. Što se tiče hrane u jednom smo se složile bila je slanija od uobičajenog, ali vrlo ukusna.

Dimljena piletina na žaru Manufaktura

Dimljena piletina na žaru Manufaktura

 

Re-recenzija, pola godine kasnije.
Tokom prethodnih meseci, veoma često smo preporučivali Manufakturu svojim prijateljima kada imaju goste iz inostranstva. Tako smo i u noći koja deli septembar od oktobra poveli na balkansku gastro avanturu našeg novog prijatelja, Foodie Backpacker-a koji je napustio obećavajuću karijeru u turizmu i porodični biznis i sada putuje Evropom, kuva i probava lokalne kuhinje. Pravi gastro nomad.

Što se tiče izbora restorana, kuhinja je potvrdila naše poverenje – sva hrana je bila gotovo perfektna, ukusno predstavljajući najlepše specijalitete regiona. Međutim, ono što nije bilo sjajno ni pre pola godine, a u međuvremenu je oštro opalo je – usluga. Ukoliko nemate problem sa:

  • Konobarima koje retko viđate, a uz vas se zadržavaju u apsolutno najkraćem vremenu u gradu, toliko kratko da ne uspete da, na primer, kažete koje ćevape želite – već nakon izgovorenog “ćevapi” konobar nestaje, sa kasnijim objašnjenjem da je pretpostavio da želimo novopazarske (iako na meniju imaju 8 vrsta ćevapa)
  • Poručivanjem pića i hrane  iz nekoliko tura, jer konobar ne može da sačeka nekoliko dodatnih sekundi
  • Limunadom bez šećera kao takvom i ne očekujete da imate izbor da je zasladite
  • Uslugom u koju ste ravnopravno uključeni sa osobljem – dodaju vam jela koja sami raspoređujete po stolu, sami sabirate svoj pribor nakon završetka, do toga da vam konobar bez ikakvog objašnjenja pruža čistu pepeljaru, kako biste je sami zamenili prljavom sa stola (da se “ne cima”, valjda) i nema problem da vam kaže: ˝Pomeri salvete˝ (Da, da, na ˝ti˝). Uz to, upadljiv je i over-friendly (naglašeno prijateljski) pristup gostima, pa tako možete očekivati zagrljaj, drugarsko objašnjavanje, pošalice i generalno dodavanje doze prisnosti pri vašem obroku (čak se čini da je to model ponašanja, da zapravo postoji svesna namera da se neguje takav pistup)
  • Toaletima u izuzetno lošem higijenskom stanju- iz kojih tokom celog dana nisu pražnjene kante za smeće, niti obrisan pod, niti je prašina obrisana danima unazad (bukvalno vidljiv sloj prašine). Daleko ispod minimalnih higijenskih zahteva…

…onda će vam biti dovoljna odlična hrana.

Ah,  da, muzika je odlično odabrana ali preglasna i bez preterivanja onemogućava razgovor. Budući da ovo mesto vrvi od stranaca, za neke srpske domaćine to može biti i prednost – neće biti primorani da se snalaze u konverzaciji, ako ne govore dobro strane jezike.

Da bi ova re-recenzija bila fer, moram da naglasim i nešto što nisam napisala prvi put – ovo je restoran u kom uvek ima dobrih frajera. Odaćemo vam tajnu – tako je skoro uvek na mestima gde je hrana dobra, porcije i cene poštene, a higijena nije prioritet.

Share Button

Vanja Vidaković

Zaljubljenik u hranu i lepu reč. Voli da kaže da najbolji zalogaji često proističu iz kombinacije jednostavnosti i bezgranične ljubavi.

Ocene

  • Hrana:
  • Ambijent:
  • Usluga:
  • Higijena:
  • Odnos cena-kvalitet:
  • Prosečna ocena:
    7.4

3 коментара

  • s.jankovic@minuble.com' Milutin says:

    Meni se desilo da smo nakon večere zatražili račun i ne znam zašto, ali nisam pogledao račun. Platio sam i otišli smo iz restorana. Kasnije sam pogledao račun i shvatio da nam se na računu nalaze mnogo skuplje stavke iz jelovnika nego što smo mi poručili. Kako volim svoj novac, okrenuo sam restoran i reklamirao račun, nakon par minuta su mi rekli da će mi vratiti novac.
    Ali se tu postavlja pitanje, koliko je njih isto tako platilo račun, a da nisu nikada ni pogledali…

  • cicika.t@gmail.com' Tijana says:

    Posetili smo ovaj restoran pre 10ak dana, usluga je upravo kao što stoji u tekstu i ubrzo po dolasku, na nivou cele ekipe je donešena odluka da večeras ne ostavljamo bakšiš.

    Ponuda hrane je interesantna, medjutim klopa je stigla – hladna, što je razočaravajuće. Pomislila sam isprva da je bar neko od poručenih jela toplo, pa su ostala čekala na to pre serviranja, medjutim ne. Hrana je prosto stajala spremna u kuhinji bez ikoga da je posluži. Restoran nije bio prepun, pošto je bio ponedeljak.

  • Ivababic0104@gmail.com' Iva says:

    Dok sam čitala deo teksta u kome se opisuje usluga pomislila sam da smo i mi imali nesreću sa istim konobarom, iako je malo verovatno. Pored toga, na supu smo čekali oko 20 minuta (restoran je bio skoro prazan), a sva naredna jela su nam donesena u narednih pola minuta, pa nismo imali mesta na stolu. Na gotovinski racun, koji je trazen nakon plaćanja karticom smo čekali jos 15 minuta. Bez obzira na pristojnu hranu i cene – nećemo ovde svraćati sigurno!

Оставите одговор

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *