Steak & Wine Bar – Mnogo buke ni oko čega

Steak & Wine Bar dugo je bio na našoj to do listi recenzija. Često je bio pominjan u razgovorima sa ljudima koji sebe predstavljaju kao prave poznavaoce hrane i pića, a neretko su ga preporučivali ljudi iz ˝vinske˝ struke. S obzirom na lokaciju malo izmaknutu od centra zbivanja (Bulevar Oslobođenja), nikako nije dolazio na red, sve do jednog avgustovskog vrelog nedeljnog popodnevna kada je naš tim odlučio da krene u pohod i ispita o čemu se radi.

3

Bašta restorana ušuškana je u dubokoj hladovini i gotovo da za trenutak zaboravite da je smeštena tik uz veoma prometnu ulicu. Dok unutrašnjost restorana ima nešto ozbiljniju notu vinskog bara, bašta odaje utisak da ste u nečijem lepom dvorištu. Ipak, kako je od bulevara odvojena samo zidom od trske, ne može se reći da nije bučna, čak i preko vikenda.

Jelovnik na prvi pogled deluje kao da pogađa u centar: pažljivo odabrana jela od najboljih komada mesa, u skladu sa nazivom restorana, uz par ˝izleta˝ u vidu pasti za one koji ne preferiraju meso. Uočava se nesmotrenost oko imenovanja stavki na meniju, pa je tako ribeye steak preimenovan i ribay, choco u chocco, a T-bone je izgubilo slovo i postalo T-bon. Ali nek ostane ovaj deo jezičkim puristima na ocenu. Ipak, iako je delovalo da smo na pragu kuhinje koja priprema baš ono što najviše volimo, naručivanje nije išlo tako glatko. Ručak smo počeli sa flašom našeg omiljenog rosea Roza Nostra (RSD 2050). Na naše iznenađenje nije bilo ohlađene boce, već je konobar ledom ohladio čaše. Malo iznenađujuće za vinski bar, zar ne? Kako smo svi odlučili da naručimo jela iz različitih kategorija, moj prvi izbor bio je burger. Nažalost, konobar se vratio iz kuhinje sa tužnom vešću da burgere nemaju. Moj drugi izbor bila je domaća pasta sa škampima i spanaćem, ali je i ovo jelo doživelo istu sudbinu, a ja mali nervni slom što sam vozila na drugi kraj grada da bih morala da jedem ono što imaju, a ne ono što želim.

Situaciji nije pomogao ni dosta nadmen konobar koji je pokušao da me ubedi da uzmem pastu sa tartufima iako sam prethodno bila izričita da ne volim tartufe. Ironično sam pitala da li imaju bar steak koji je u imenu restorana i konačno uspela da naručim Biftek slajsovan sa rukolom i parmezanom (RSD 1290), ili je bar tako pisalo na papiru. Ono što sam dobila je bilo parče bifteka bez ičega. Golo. Bez priloga. Ruku na srce, na bifteku je bilo dovoljno začina, možda čak dovoljno i za kilogram mesa, a ne moju porciju – velika šteta za zaista sjajan komad mesa. Naravno, nismo mogli a da ne priupitamo zašto je ovo jedini biftek u gradu poslužen na ovaj način (pogotovo za ovu cenu), pa sam dobila ponudu da mi donesu grilovano povrće. Nadala sam se da će povrće napraviti balans prezačinjenom bifteku, ali ukus je posvedočio da je i u njega dodata ista kombinacija začina.

5

Vanja se odlučila za interesantnu kombinaciju kobasica sa pireom od bundeve. Kako je konobar pitao da li želi kobasice sa sirom ili čilijem (kako se kasnije ispostavilo to je potpuno drugo jelo na meniju tj kobasice na začinjenom krompiru, rsd 790), Vanja se uz njegovu potvrdu odlučila da joj u porciji izmešaju ove dve vrste kobasica. Kada je porcija stigla bili smo iznenađeni velićinom porcije, a posebno odnosom cene i kvaliteta, obzirom na ostala jela. Kobasice su bile veoma ukusne, pa smo oprostili što pirea od bundeve nije bilo nigde. Ipak, iznenađenje nije izostalo kada je stigao račun. Ispostavilo se da je moguće uzeti izmešane dve vrste kobasica, ali da će vam to naplatiti kao dve porcije. Dakle, Vanja je pojela senzacionalnu najskuplju porciju kobasica u gradu za RSD 1580.

2

Jelena je ipak ostala pri lakoj varijanti i poučena mojim iskustvom da nije sve sa menija dostupno, pitala da li može da dobije potaž ili čorbicu, i to baš onu koju je videla na slici na društvenim mrežama. Konobar je objasnio da je to jedini potaž koji pripremaju – sa pečurkama i dogovor je lako i brzo napravljen. Ono što je takođe (pre)brzo napravljeno je bio upravo potaž – od unapred usitnjenog povrća i pečuraka, nedokuvan i sasvim sirovog ukusa, nevešto zamaskiranog preobilnim začinjavanjem. Dakle, kao kaša od mlevenog sirovog povrća u maloj količini vrele ljute vode. Nije uspela da pojede ni pola porcije, što zbog ukusa što zbog treme od mogućih problema sa stomakom od neobrađenih pečuraka.

1

Nikola je možda i najbolje prošao sa svojim izborom. Ramstek sa vrganjima (RSD 990) došao je fino slajsovan, sa krem sosom sa vrganjima i krompirom koji je bio najukusniji od svega što smo probali tog dana. Samo jedna stvar nas je bunila kod ovog jela, a to je mlako meso. Sos i krompir bili su znatno topliji, pa smo imali utisak kao da je meso bilo već pripremljeno što ne bi smelo da se desi.

4

S obzirom da smo se svi iznervirali na svoj način, odlučili smo da desert uz kafu pojedemo na nekom drugom mestu. Kako se neprijatnost već osećala u vazduhu, na račun kuće smo ipak dobili Choco truffles  sa čilijem (RSD 60) i crnim tartufima (RSD 80).

Svaka škola se plaća, pa tako i ova. Mesto koje je po pričama iz kuloara imalo tendenciju da uđe u naših top 5 završilo je na mojoj crnoj listi. Ovo mesto mora još mnogo da radi da bi steklo pravo da nosi svoje jednostavno, ali obećavajuće ime. Za sada, utisak je da smo bili u restoranu koji ima želju da bude ekskluzivan, ali je to odlučio da radi tako što će izabrati osoblje koje misli da zna više o hrani od gostiju, a ne tako što će npr. zameniti papirne podmetače onim od damasta ili jednostavno imati sva jela sa svog menija od čitave jedne strane, posebno tokom vikenda. Možda je ovo restoran samo za prijatelje kuće, ali naš zadatak je bio da budemo samo ˝obični˝ gosti koji žele da pojedu dobar komad steak-a. Misija ovog puta nije uspela, a s obzirom na veliku konkurenciju u gradu, ne znamo da li ćemo imati želju da je ponovimo.

Share Button

Aleksandra Ivanović

Beogradsko dete koje je iskvarila Barselona. Uživa u digitalnom svetu, putovanjima i ukusnoj hrani. Životni moto: Eat well, travel often.

Ocene

  • Hrana:
  • Ambijent:
  • Usluga:
  • Higijena:
  • Odnos cena-kvalitet:
  • Prosečna ocena:
    4.8

3 коментара

  • gracija@yubc.net' NINA says:

    MOLIM VAS DA LU MOZETE DA MI KAZETE ISKUSTVA VEZANA ZA PRODAVNICU RUCNO PRAVLJENIH PRALINA I COKOLADE SAN MARINA U KRALJA PETRA. ZELELA BIH, DRAGOJ MI OSOBI, NAPRAVITI IZNENADJENJE. NISAM PROBALA, A NA SLIKAMA SJAJNO IZGLEDAJU. UNAPRED HVALA. POZZ NINA

  • Hteo bih da podelim i neke svoje lične utiske kao redovnog gosta restorana “Steak and Wine” a koji su bitni da se sagleda i druga strana medalje ovog teksta. Žao mi je što niste imali priliku da uvidite pozitivne strane restorana – kojih pored nekoliko očiglednih ugostiteljskih grešaka – ima stvarno puno.
    Steak & Wine svakako ne pretenduje da bude ekskluzivan restoran – ni svojim enterijerom, ni cenovnom politikom. Restoran pretenduje, a po meni i uspeva da bude mesto dobre hrane pre svega. Mesto okupljanja ljubitelja kvalitetnog mesa i dobrih vina.

    Čitalac Vaše recenzije nije saznao nekoliko važnih činjenica o ovom restoranu:

    – u restoranu postoji “wine shop” u kome je moguće kupiti neka od vina iz dobrog asortimana po “shop” cenama
    – ta ista vina moguće je piti u restoranu sa izuzetno niskom marginom u odnosu na redovne ugostiteljske (2-3x od osnovne cene) – što znači da je to best buy opcija za vinoljupce
    – obzirom da je većina osoblja u restoranu prošlo ozbiljnu obuku za somelijere – moguće je dobiti i dobru preporuku za uparivanje hrane sa vinom, kao i puno opcija za vino na čašu…
    – restoran ima u ponudi jedne od najukusnijih ćevapa u gradu, a čak i da zanemarimo lični stav po tom pitanju – ono što je činjenica jeste da ćete ovaj stil ćevapa retko gde drugo pronaći. Topla preporuka!
    – vrhunski tartar biftek, poslužen uz puter, tost i izbor maslinovih ulja. Topla preporuka!
    – restoran u ponudi ima izuzetno povoljne (u odnosu na konkurenciju) i vrhunski spremljene komade mesa obrađene suvim zrenjem

    Osvrnuo bih se i na par kritika iz teksta – porcija kobasica koju ste jeli (sudeći po slici) i koja Vam je naplaćena 1580 din – su u stvari 2 porcije kobasica po 790 din. Čorba koju ste jeli je u stvari potaž od paradajza i sitnih vrganja – smatram da je apsolutno genijalna kombinacija, a obzirom da sam je i sam nekoliko puta jeo – moje iskustvo je da je čorba maestralna potpuno – i to mi je bilo apsolutno nejasno u tekstu. Stejskovi se služe na temperaturi koje je niža od drugih vrsta hrane, jer se pušta da odstoje nakon grilovanja, da se meso relaksira i rasporede sokovi u njemu.

    Verujem da se većina kritika iz teksta može svesti na situaciju u kojoj neiskusan konobar napravi nekoliko grešaka i situacija eskalira sa nezadovoljstvom gostiju. To je nešto što svakako jeste za dobronamernu kritiku, ali prosto mi je žao da ne naglasimo dobre strane restorana koji stvarno jeste mesto okupljnja ozbiljnih hedonista.

    Veliki pozdrav!

  • borko882@yaoo.com' Borko says:

    Ne znam sta je u pitanju, ali ovo definitivno ne lici na Steak&Wine Bar! Restoran koji spada u mojih prvih pet u Beogradu, i to bas po pitanju odnosa cene i kvaliteta! Mislim da je ceo ovaj tekst necim izazvani ili jednostavno tog dana nije sve funkcijonislao kao i obicno… Kako god, ovaj restoran definitivno zaslusuje daleko bolju ocenu!

Оставите одговор

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *